Osnove o kriptovalutama

Ana živi u Lisabonu. Njezin prijatelj Ben živi u Chicagu. Ana mu duguje novac za ulaznice za koncert i odluči mu platiti kriptom. U ovom plaćanju ne sudjeluje nijedna banka. Tko onda osigurava da plaćanje stigne, da Ana stvarno ima novac i da ga ne može potrošiti dvaput?

U ovom poglavlju pratimo Anino plaćanje korak po korak, uz izmišljeni kovanac Examplecoin (EXC). Koraci funkcioniraju slično na Bitcoinu, Ethereumu i većini drugih mreža. (Tek ste počeli s kriptom? Počnite s lekcijom Što je kripto? Šira slika.)

Ana na svojoj adresi ima 2 EXC. Benu želi poslati 0,5 EXC.

Anin novčanik napiše kratku poruku: „Premjesti 0,5 EXC s adrese A na adresu B. Naknada: 0,002 EXC.” Benova adresa dugačak je niz slova i brojki koji joj je poslao, pomalo nalik broju računa.

Zatim novčanik potpisuje poruku Aninim privatnim ključem. Digitalni potpis matematika je koja dokazuje da je vlasnik adrese A odobrio upravo to plaćanje, a da pritom ne otkriva sam ključ. Kad bi itko promijenio ijednu znamenku iznosa ili adrese, potpis više ne bi odgovarao.

Da Ana koristi skrbničku aplikaciju, u njezino bi ime potpisivali sustavi pružatelja. Ostatak puta je isti.

Anin novčanik šalje potpisanu poruku u mrežu. Za nekoliko sekundi ona stiže do tisuća računala koja se zovu čvorovi. Svaki od njih samostalno provjerava tri stvari:

• Odgovara li potpis adresi A?
• Ima li adresa A doista barem 0,502 EXC?
• Jesu li ti kovanci možda već potrošeni negdje drugdje?

Ako ijedna provjera ne prođe, čvorovi odbacuju plaćanje. Ako prođe, plaćanje čeka u redu transakcija na čekanju, koji se često naziva mempool. Benov novčanik možda ga već prikazuje kao „na čekanju”, ali još nije namireno.

Treća provjera rješava stari problem digitalnog novca: kopirati datoteku je lako, ali potrošiti isti kovanac dvaput nije.

Zatim rudar ili validator odabire plaćanja na čekanju, obično ona s višim naknadama, i spaja ih u novi blok. Kad mreža prihvati taj blok, Anino je plaćanje zabilježeno: to je njegova prva potvrda. Naknada od 0,002 EXC pripada onome tko je dodao blok (na nekim mrežama, primjerice na Ethereumu, dio naknade se umjesto toga „spaljuje”).

Svaki sljedeći dodani blok još je jedna potvrda i svaki otežava poništavanje plaćanja. Koliko to traje, ovisi o mreži. Na Bitcoinu novi blok stiže otprilike svakih 10 minuta, a mnoge usluge čekaju nekoliko potvrda. Na Ethereumu (stanje 2026.) novi blok dolazi otprilike svakih 12 sekundi, a plaćanja se smatraju konačnima nakon otprilike 13 minuta.

Evo što knjiga pokazuje kad je plaćanje potvrđeno:

• Adresa A: 2 EXC − 0,5 EXC − 0,002 EXC naknade = 1,498 EXC
• Adresa B: +0,5 EXC
• Proizvođač bloka: +0,002 EXC naknade

Vrijedi primijetiti tri stvari. Nitko ga nije odobrio osim Aninog potpisa i pravila mreže. Javno je: svatko može vidjeti da je adresa A poslala 0,5 EXC na adresu B, ali ne i tko su vlasnici. I konačno je: da je Ana krivo upisala Benovu adresu, nijedna banka ne bi mogla vratiti novac.

Zato vas novčanici traže da dvaput provjerite adrese i zato mnogi najprije pošalju mali probni iznos.

1. Potpis: ključ pošiljatelja odobrava točno određenu poruku.
2. Provjera: neovisni čvorovi provjeravaju potpis, stanje i da ništa nije potrošeno dvaput.
3. Zapis: rudar ili validator dodaje ga u blok; svaki novi blok dodaje potvrdu.

Nitko ne upravlja plaćanjem, i zato ga nitko ne može ni poništiti. Prije slanja uvijek provjerite adresu i mrežu.

Sljedeće: ako nitko ne upravlja, tko onda vodi mrežu? Pogledajte lekciju Decentralizacija: tko upravlja?