Vrste kriptovaluta

Otvorite bilo koji popis cijena kriptovaluta i vidjet ćete tisuće imena. Izgleda kaotično, ali većina njih obavlja jednu od nekoliko zadaća. Zamislite vozila: marki je bezbroj, a vrsta tek nekoliko, poput automobila, autobusa i kamiona.

Najkorisnije pitanje o bilo kojoj kriptoimovini glasi: za koju je zadaću izgrađena? U ovom poglavlju razvrstat ćete kripto u glavne vrste: kovance za plaćanje, platforme za pametne ugovore, tokene sa zadaćom, stabilne kovance i meme kovance.

Za svaku vrstu kao primjere koristimo stvarne kovance. Spominjanje kovanca ovdje ga opisuje; to nije preporuka, a kategorija ne govori ništa o tome kako će kovanac proći.

Prva zadaća za koju je kripto izgrađen jest prijenos vrijednosti. Bitcoin (BTC), pokrenut 2009., izvornik je. Neki ga nazivaju i „digitalnim zlatom” i drže ga kao pohranu vrijednosti; drugi osporavaju da može imati tu ulogu.

Drugi se kovanci usredotočuju na plaćanja uz drukčije kompromise. Litecoin (LTC), primjerice, ima brže blokove, a Bitcoin Cash (BCH) odvojio se od Bitcoina 2017. kako bi omogućio veće blokove.

Te mreže uglavnom rade jednu stvar: bilježe tko je kome što poslao.

Godine 2015. Ethereum je dodao nešto novo: pametne ugovore, programe koji žive na blockchainu i izvršavaju se automatski. Time je knjiga postala platforma na kojoj svatko može graditi aplikacije za posuđivanje, trgovanje, igre ili digitalne kolekcionarske predmete.

Svaka platforma ima vlastiti izvorni kovanac kojim se plaćaju mrežne naknade i koji na mrežama s dokazom uloga služi za osiguravanje mreže: primjerice ETH na Ethereumu ili SOL na Solani.

Platforme se natječu u brzini, cijeni, sigurnosti i tome koliko razvijatelja i korisnika privuku. Te se osnovne mreže nazivaju i blockchainima sloja 1 (layer 1).

Mnogo kriptoimovine nema vlastiti blockchain. To su tokeni koji žive na platformi poput Ethereuma i imaju određenu ulogu:

• Uslužni tokeni (utility tokens) plaćaju uslugu, poput LINK-a (Chainlink, koji na blockchaine donosi vanjske podatke kao što su cijene).
• Tokeni upravljanja (governance tokens) omogućuju imateljima da glasaju o tome kako se protokol vodi, poput UNI-ja (Uniswap). Pravo glasa nije vlasništvo; obično ne donosi udio u dobiti.
• Tokeni za igre i metaverzum, poput SAND-a i MANA-e, koriste se unutar određenih igara ili virtualnih svjetova.

Na jednom kraju su stabilni kovanci, izgrađeni da se ne miču. Svaki nastoji vrijediti jednu jedinicu neke valute: USDC prati američki dolar, a EURC euro. Koriste se za prijenos novca na blockchainima i za držanje stabilne vrijednosti između trgovanja, ali mogu izgubiti vezanost.

Na drugom kraju su meme kovanci, izgrađeni oko šale ili internetske zajednice, poput DOGE-a. Iza većine nema proizvoda ni prihoda. Njihova se cijena kreće uglavnom zbog pažnje i špekulacije, zbog čega spadaju među najrizičniju kriptoimovinu uopće.

Oboje dobivaju vlastito poglavlje kasnije u ovom tečaju.

• Kovanci za plaćanje prenose vrijednost, a platforme za pametne ugovore pokreću aplikacije na vlastitim blockchainima sloja 1.
• Tokeni obavljaju zadaću na platformi: uslugu, glasanje ili igru.
• Stabilni kovanci nastoje mirovati; meme kovanci kreću se zbog pažnje.

Kad god naiđete na novi kovanac, najprije se zapitajte: za koju je zadaću izgrađen i tko ga kontrolira? Mnogo imovine pripada u više kategorija, a kategorija nije oznaka kvalitete.

Cijene kriptovaluta mogu naglo rasti i padati, pa možete izgubiti dio ili sav novac koji ste uložili. Kriptovalute nisu obuhvaćene zaštitom depozita. Ova lekcija je edukacija, a ne financijski savjet.

Sljedeće: Kovanci i tokeni, sloj 1 i sloj 2.